Prehrana osoba sa šećernom bolešću

Godišnje se kroz dnevnu bolnicu za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma KBC-a Rijeka educira i reeducira preko 4000 tisuće oboljelih. Upravo je pravilna prehrana, odnosno prehrana za osobe sa šećernom bolešću uz redovitu tjelesnu aktivnost i adekvatnu medikamentoznu terapiju, oralnu ili inzulinsku, ključna kako u prevenciji tako i u  liječenju šećerne bolesti.

Pravilna prehrana je bez obzira na cijelu šumu podataka koje danas svakodnevno možemo naći na svim portalima, društvenim mrežama i časopisima još uvijek kamen spoticanja brojnih oboljelih.

 Suprotno razmišljanju mnogih, imati šećernu bolest ne znači prijelaz na posebnu vrstu hrane, niti pridržavanje jelovnika sa skupim i neukusnim namirnicama. Temelj ove prehrane je zastupljenost zdravih (kvalitetnih) namirnica u omjeru makronutrijenata: ugljikohidrati 50-60%, proteini 15-20 %, i masti 25-30 % uz obavezan unos raznovrsnih mikronutrijenata i vode. S obzirom na novonastalu situaciju uzrokovanu covidom-19 sve se više uz pravilnu prehranu preporučuje i unos vitamina i minerala kao dodataka prehrani, osobito vitamina D, C te cinka i selena.

 U Hrvatskoj se za sastavljanje jelovnika još uvijek koristi ADIN sustav namirnica u koji su one svrstane u 6 osnovnih skupina: Kruh i zamjene, Mlijeko i zamjene, Voće, Povrće, Meso i zamjene, Masnoće i zamjene.

Najčešće zastupljena skupina namirnica u našoj populaciji je skupina „kruh i zamjene“. Ovo je ugljikohidratna skupina koja ima utjecaj na porast  glikemije u krvi ukoliko pretjerujemo sa unosom. U ovoj skupini svrstane su sve žitarice i njihovi proizvodi (sve vrste kruha, palenta ,griz, zobene i ječmene pahuljice, tjestenina, riža…) te škrobno povrće (krumpir, grašak, grah, leća, slanutak…). Upravo zahvaljujući ovoj skupini svrstani smo na visoko četvrto mjesto po pretilosti u Europi. Ovo je najjeftinija i najdostupnija skupina namirnica. Postoje namirnice kojima dajemo prednost zbog nižega glikemijskog indeksa ili alkalnosti  (proso, quinoa, heljda, tapioka, amarant...) nasuprot namirnica sa visokim glikemijskim indeksom (musli, cornflakes, bijeli kruh, tjestenina...)

Druga ugljikohidratna skupina je „mlijeko i zamjene“, omiljena hrana naših trudnica sa gestacijskim dijabetesom, osobito onih koje se tuže na česti osjećaj pečenja ili žarenja u epigastriju.

U ovoj skupini dajemo prednost fermentiranim mliječnim proizvodima sa probiotičkom kulturom ali nikako ne kupovnim voćnim jogurtima. Danas se savjetuje smanjena konzumacija mlijeka nakon 35 godine radi gubljena enzima za probavu laktoze.

Najčešći mit koji čujemo od naših oboljelih od šećerne bolesti je vezan za treću ugljikohidratnu skupinu „voće“. Većina tvrdi da je voće zdravo i što ga više jedemo unosimo veću količinu vitamina. No, voće sadrži voćni šećer fruktozu koji ukoliko pretjerujemo sa konzumacijom utječe na porast glikemije. Pri unosu voća moramo također paziti na glikemijske indekse. Prednost dajemo bobičastom voću, jabukama, jagodama, kiviju spram lubenice, smokve, grožđa, banane radi povoljnoga postprandijalnog porasta. Preporuka je jesti cjelovito voće, nikako ne cijeđeno (sokovi, smoothie). Jedino voće koje možemo cijediti je limun kojemu dajemo prednost zbog svoje alkalnosti.

Kraljica svih skupina je „povrće“. Ono je puno vitamina, minerala, vlakana, vode i fitonutrijenata. Savjetuje se jesti što više sirovoga zelenog povrća jer se kuhanjem smanjuje sadržaj klorofila. To je jedina skupina u kojoj smijemo pretjerivati. Nema utjecaj na glikemiju niti na porast tjelesne težine. U ovoj skupini jedino moramo paziti kod cikle i mrkve jer cijeđenjem i kuhanjem mjjenjaju glikemijski indeks.

Skupina „meso i zamjene“ je proteinska skupina u kojoj je priprema namirnica presudna za održavanje zdravlja krvnih žila i povoljne tjelesne težine. Ovo je skupina koja ne utječe na porast glikemije kod oboljelih. Prednost dajemo: svježem kravljem siru, plavoj  ribi, lešo pripremljenom mesu te dva puta tjedno kuhanim jajima. Preporuka je postepeno izbacivati iz jelovnika: tvrdi, slani masni sir, pohano i prženo, prerađevine mljevenog mesa (kobasice).

U nizu nabrojanih nalazi se posljednja skupina: „masnoće“. Ona se dijeli na masnoće biljnoga podrijetla (maslinovo, laneno, bučino ulje, bademi, orasi, lješnjaci…) kojima dajemo prednost u dozvoljenoj količini radi eventualnog debljana i masnoće životinjskog podrijetla (slanina, čvarci, vrhnje…) koje treba konzumirati povremeno. Na samome vrhu super hrane nalaze se chia sjemenke, odličan izvor vlakana koja pospješuju probavu a tijelo opskrbljuju proteinima, vitaminima A, B, E i D, mineralima, kalcijem te omega-3 masnim kiselinama. Ono što mnogi ne znaju je da ih prije upotrebe treba namočiti najmanje 10 min.

Začini, otrov ili lijek? Koristiti ili ne?? Često je pitanje i dilema mnogih! Začini su dijelovi biljke koji se zbog određenih svojstava, okusa ili mirisa koriste u svakodnevnoj prehrani. U tome smislu najčešće korištena kuhinjska sol nije začin! Začini daju okus jelima i preventivno djeluju na naše zdravlje, u hladnijim krajevima dodaju se oni koji griju, u toplijim oni koji potiču znojenje i hlade.

Najčešće korišteni začini u našem podneblju: đumbir, bosiljak, kurkuma, ružmarin, kim, kopar, crvena čili papričica. Od slađih okusa najveći broj ljudi bira cejlonski cimet.

I na kraju priče o prehrani treba napomenuti da ona mora biti redovita, umjerena (princip šake) i raznovrsna (uvesti nove namirnice u svoje jelovnike) sa tri do šest obroka dnevno, ovisno o terapiji te prvim obrokom unutar sat vremena od buđenja. Male promjene na našim tanjurima dovode do porasta zadovoljstva u našim životima.

Anita Karanfilovski, bacc. med. techn