Šećerna bolest

Dva su osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 i tip 2.

Šećerna bolest tipa 1 je rjeđa i pojavljuje se tek kod 10% oboljelih. Šećerna bolest tipa 1 najčešće se javlja u djetinjstvu ili mladosti, i to zato što je došlo do poremećaja stvaranja inzulina u gušterači, zbog čega ga u krvi nema dovoljno. Uzrok je najčešće u propadanju stanica koje proizvode inzulin, zbog čega bolest nastupa naglo, a simptomi su jako izraženi. Kod ovog tipa bolesti nije moguć život bez nadoknade manjka inzulina.

Šećerna bolest tipa 2 znatno je učestalija. Najčešće se javlja u kasnijoj životnoj dobi, i češće, iako ne isključivo, u osoba s povišenom tjelesnom masom. Kod osoba koje imaju šećernu bolest tipa 2 inzulina u osnovi ima dovoljno, ali je njegovo djelovanje otežano. Uzrok je poremećaj u stanicama zbog kojeg glukoza ne može ući u njih, iako je gušterača u stanju proizvesti inzulin. Ovaj se poremećaj, u kojem inzulin nema učinka, naziva inzulinska rezistencija. Njegova je posljedica povišena razina glukoze u krvi i nedostatak glukoze u stanicama, tj. nedostatak energije jer su stanice „gladne”. Bolest se teško prepoznaje zbog polaganog tijeka i prikrivenih simptoma. Trajno povišena glukoza u krvi izaziva promjene na stijenkama krvnih žila i živaca te, oštećujući ih, vodi u prerano starenje organizma. S vremenom se stanice koje proizvode inzulin „iscrpe“ te proizvodnja inzulina opada. Ovaj tip bolesti liječi se lijekovima koji na razne načine olakšavaju iskorištavanje inzulina ili pomažu u smanjenju koncentracije glukoze u krvi. S vremenom, kako opada mogućnost proizvodnje inzulina, u mnogih će osoba biti potrebno uvođenje inzulina u liječenje.

Oboljele od šećerne bolesti ništa ne boli, a liječenje se čini vrlo jednostavnim, pa je mnogi stoga ne shvaćaju ozbiljno. Postići i održati normalnu razinu glukoze u krvi nije lako, a samo dobra regulacija glukoze u krvi sprečava oštećenja organizma. Pri nedostatku izvora energije iz glukoze, u organizmu se kratkoročno aktiviraju drugi izvori energije, koji zakiseljuju i oštećuju organizam. Dugogodišnja izloženost povišenim vrijednostima glukoze u krvi rezultira i oštećenjima krvnih žila i živaca, a krajnji ishod može biti vrlo težak. Najčešće pogođeni organi su oči, srce, bubrezi, mozak i krvne žile potkoljenice, što vodi u invaliditet i/ili preranu smrt. Stoga je potrebno ozbiljno shvatiti osnovne upute o pravilnom liječenju bolesti i redovito ih se pridržavati.

• Pridržavajte se uputa o pravilnoj prehrani
• Budite tjelesno aktivni, jer tjelesna aktivnost pomaže u iskorištavanju viška glukoze iz krvi
• Redovito uzimajte propisanu terapiju
• Provodite samokontrolu glukoze u krvi
• Održavajte higijenu tijela, posebice stopala
• Redovito obavljajte pretrage

Da bismo znali provodimo li regulaciju glukoze u krvi uspješno, potrebno je redovito mjeriti vrijednosti glukoze u krvi. Isto kao što prilikom vožnje automobila morate stalno pratiti stanje na cesti, tako i kod šećerne bolesti treba konstantno pratiti razinu glukoze u krvi kako biste mogli pravovremeno i ispravno djelovati. Najjednostavniji način mjerenja razine glukoze jest mjerenje glukometrom iz kapljice krvi s kažiprsta.

Savjetujte se sa svojim liječnikom o vrsti glukometra koji bi vama odgovarao, te o učestalosti i najboljem vremenu za mjerenje glukoze u krvi. Vodite dnevnik samokontrole, ili skinite aplikaciju u kojoj se mjerenja mogu bilježiti automatski. Važno je da i vi i vaš liječnik imate pregled kako su se kretale vrijednosti glukoze u krvi i o čemu su ovisile. Informirajte se o tome kako pojedine vrste hrane, tjelovježba i druge situacije vama utječu na razinu glukoze u krvi. Tako ćete biti informirani i moći i ispravno reagirati. To je najbolji način da razinu glukoze držite u preporučenim granicama.